Ponovo pišem recept, ništa ukusniji od prošlog (iako neki sumnjaju u moje prošlo remek djelo :)), ali ovoga puta malo sofisticiraniji. Vrlo jednostavno jelo, idealno za one koji ne znaju ama baš ništa u kuhinji 🙂
Za početak, potrebni resursi:
Algoritam:
|
 
|
|
|
Ovo je jedno jelo koje moram da opišem. Sve je počelo tako što sam bio sam u stanu, i gladan. Došao sam do frižidera da vidim šta ima unutra, i nađem svježi sir zbregov – zadnji dan roka, a neotvoren. Uključim šporet, uzmem 2 jaja, razbijem ih i izmutim sa malo mlijeka i dodam malo brašna. To saspem u veliku tavu za palačinke, i kad se malo počelo stvrdnjavati, bacim na to onih pola kile sira jer ne mogu ostaviti ništa – propade 🙂
Odmah se vidjelo da je tava za palačinke greška za ovaj poduhvat pa sam uzeo veliku tavu i pretresao sve u nju, i izmiješao onaj omlet sa dna u sir. Potom se ta smjesa od temperature razrijedila, i sir se pretvorio u tekućinu. U to sam usuo još jedno jaje, malo posolio i izmiješao pa je dobilo žućkastu boju. Miješajući “to” sam shvatio da se tako ne može jesti jer to nije nikakvo jelo, ni supa, nije ništa. Onda sam uzeo dvije kriške hljeba i udrobio u to, i izmiješao, i onda je počelo da liči na neku žućkastu poparu, ili bijelu cicvaru, hljeb se baš lijepo povezao s tim i zgusnuo smjesu, ali je još bila pomalo tečna, a nisam htio da stavljam više hljeba jer bi bilo previše, ostali bi komadići neistopljenog hljeba, pa sam našao 3 lista gauda sira, koja sam smotao u rolu i isjeckao u tu smješu, a onda izmiješao dok se nije istopio i povezao sa ostatkom.
Tada sam tavu sklonio sa šporeta i stavio da se hladi, a dok sam čekao, iskidao sam u to nekoliko listova kulena, i isjeckao unutra 5 maslina, i sve smiješao.
Rezultat je bio mimo svih mojih očekivanja. Ovo je jedno izvanredno jelo, ali obavezno u njega treba ići neki kulen koji dobro miriše. Smjesa sireva i hljeba je upila sav taj miris i aromu, i ukus je toliko fantastičan koliko je izgled očajan:
